• Document: GLAVA I. RAZVOJ, STRUKTURA, KLASIFIKACIJA I SAVREMENI ASPEKT RAČUNOVODSTVA 1. RAZVOJ RAČUNOVODSTVA
  • Size: 1.29 MB
  • Uploaded: 2019-05-17 20:46:07
  • Status: Successfully converted


Some snippets from your converted document:

GLAVA I. RAZVOJ, STRUKTURA, KLASIFIKACIJA I SAVREMENI ASPEKT RAČUNOVODSTVA 1. RAZVOJ RAČUNOVODSTVA Zbog nesavršenosti pamćenja, ljudi su počeli da bilježe neke događaje ili pojave koji su za njih bili važni. Stara latinska izreka kaže: „Verba volant, scripta manet“ (Riječi odlete, a zapisano ostaje). Zamislimo kako bi danas u prepričavanjima izgledalo Miroslavljevo jevanđelje da nije izvorno zapisano oko 1192. godine i sačuvano do danas. Rudimentarni (početni, nerazvijeni) oblici bilježenja postojali su i prije pojave pisma, brojeva i računanja. O tome svjedoče rezultati arheoloških istraživanja, koji pokazuju da su u pećinama – na kamenu, drvetu ili glinenim pločicama, vrlo često pronalaženi zapisi starih naroda u vidu horizontalnih ili vertikalnih crtica ( ili |||), koje su tadašnjim zapisivačima služile kao podsjećanja, da se nešto što je za njih bilo značajno ne zaboravi. Ako rudimentarne oblike bilježenja uzmemo kao ishodište evidencije, knjiženja i današnjeg računovodstva, onda nije teško zaključiti da ono ima jednu veoma dugu liniju razvoja i da je rezultat gotovo 5000 godina duge evolucije. 1 Takođe, lako se može zaključiti da računovodstvo nije izum jednog čovjeka, kao što je na primjer Džejms Vat pronalazač parne mašine, ili jedne generacije. Bilježenja ili evidentiranja za potrebe privređivanja, odnosno praćenja poslovnih aktivnosti, vezuju se za pojavu prvih obrtnika ili preduzetnika, obično trgovaca, u starim italijanskim gradovima Veneciji, Đenovi, Firenci i drugim. Naime, početne oblike trgovanja pratilo je međusobno poznanstvo i povjerenje trgovca i mušterije, pa otuda nije ni bila izražena značajnija potreba za evidentiranjem njihovih međusobnih dužničko-povjerilačkih odnosa, jer su oni bili pod obostranom pažnjom – dužnik da sačuva povjerenje, a povjerilac – trgovac da s pouzdanim dužnikom napravi što veći obrt – prodaju robe. Međutim, kako se broj mušterija povećavao, a samim tim rastao je i obim prodaje, razumljivo je da trgovac (obrtnik) nije mogao sve zapamtiti, a pogotovo nije mogao imati povjerenje u one koje nije dovoljno poznavao. Dakle, nastala je potreba i neophodnost da se zabilježi potraživanje od kupca za robu prodatu na poček, na odloženo plaćanje, ili za učinjenu kratkoročnu novčanu pozajmicu. Bio je to upravo period u kome je evidentiranje bilo izazvano potrebama praktičnog privređivanja, a primjenjivano je prema individualnim pojedinačnim bilježenjima svakog trgovca (obrtnika). Naime, bio je to početni period proste evidencije ili prostog knjigovodstva.2 No, da bi se ostvarile početne ideje o svrsishodnim prostim evidencijama, a naročito njihov dalji razvoj u pravcu nastanka i ustaljivanja sistema dvojnog knjigovodstva, bilo je neophodno da se ostvare određene pretpostavke, formalne i materijalne prirode. 1 Gray, J. S. and Needles, E. B. Jr., Finansijsko računovodstvo – Opšti pristup, Savez RR Republike Srpske, Banja Luka, 2002. god., str. 3. 2 Detaljnije o nastanku i razvoju računovodstva vidjeti: Ilić, dr R., Radovanović dr R., Škarić-Jovanović, dr K., Finansijsko računovodstvo, II izdanje, Ekonomski fakultet Beograd, 1997. god., str. 477–498 i Teofanović, dr R., Istorija i teorija knjigovodstva, II izdanje, Savremena administracija, Beograd, 1958. god., str. 7–99. 3 U formalne pretpostavke ubrajaju se: 1. pojava pisma, odnosno vještine pisanja, 2. pojava brojeva, odnosno vještina računanja – aritmetika, 3. pojava novca, kao sredstva mjerenja vrijednosti i zajednički imenilac (izraz) svih imovinskih i finansijskih vrijednosti u poslovnim promjenama – transakcijama. Materijalne pretpostavke, koje u suštini podrazumijevaju predmet i sadržinu evidencije odnosno knjigovodstvenog bilježenja, čine: 1. svojina nad imovinom, odnosno evidentiranje promjena na sredstvima, potraživanjima, pravima i obavezama, 2. kredit – kreditni odnosi između banaka i/ili preduzeća – poslovnih partnera, 3. razvijena trgovina, kao složeniji, obimniji oblik poslovanja preduzeća na lokalnom i širim nivoima, 4. kapital, kao novčani i/ili drugi oblici sopstvenih sredstava uloženi s ciljem ostvarivanja profita, odnosno zarade za vlasnika. Inače, prikazivanje nastanka i razvoja knjigovodstvene evidencije uopšte, može se sistematizovati i pratiti kroz sljedeće četiri razvojne faze: 1. faza prostih evidencija ili faza prostog knjigovodstva, 2. faza dvojnog knjigovodstva ili sistem dvojnog knjigovodstva, 3. faza računovodstva, i 4. faza savremenog sistemskog pristupa računovodstvu preduzeća. Očigledno, u pitanju je veoma dug put razvoja, od rudimentarnih oblika bilježenja do savremenih sistemskih pristupa i rješenja koja karakterišu dominacija međunarodne računovo

Recently converted files (publicly available):