• Document: Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3. Jadran Kale. Mentorica: Aleksandra Muraj
  • Size: 1.34 MB
  • Uploaded: 2019-02-13 16:38:06
  • Status: Successfully converted


Some snippets from your converted document:

Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 Jadran Kale Narodne nošnje i kultura odijevanja u sjevernoj Dalmaciji Doktorska disertacija Mentorica: Aleksandra Muraj Zagreb, 2009. 2 1. Uvod Ovim radom želimo prikazati i nadograditi raspoloživo znanje o narodnim nošnjama u sjevernoj Dalmaciji, razjasniti na koji je način to znanje usustavljeno, takve spoznaje i kategorije usporediti s drugim istraživanjima, te prikazati i raščlaniti današnja kulturna zbivanja s narodnim nošnjama i pripadnom kulturom odijevanja. Stoga je, osim sabiranja raspoloživih spoznaja i tumačenja vezanih za temu na zadanom području, rad ujedno i ažurirani teorijski podsjetnik. Odvijajuća rasprava o zasadima kako etnologije i njenih disciplinarnih bliskovrsnica uopće, tako i etnologije u Hrvatskoj, zbog povijesne i metodološke isprepletenosti istraživanja tekstila i odjeće (napose u muzejima) s konstituiranjem same etnologije i njenih definicija metoda i predmeta istraživanja predstavlja okolnost zbog koje bi ovakav rad mogao doprinijeti životnosti i kompetenciji etnologije u svojem društvu. Zato istraživanje narodnih nošnji i povezane kulture odijevanja u naznačenom dijelu Hrvatske možemo u isti mah predočiti kao prinos poznavanju ovdašnjeg tradicijskog odijevanja, no isto tako i kao pretresanje, procjenu i doprinos metodoloških pomagala od značenja za zadano područje i temu, a zanimljivih i za profiliranje etnologije u okolnostima propitivanja njenih polazišta. Istraživanja narodnih nošnji ne predstavljaju zaseban dio etnološke znanosti,1 ni ostalih bliskih disciplina nastalih na zasadima drugih akademskih tradicija kakve se često zna nazivati “sestrinskim znanostima”.2 Brojna istraživanja ove vrste nastaju u sklopu muzejskih ekspertiza i srodnih materijalnih studija, a interdisciplinarni se doticaji događaju među povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, sociolozima kulture, ekonomskim povjesničarima i tekstilnim tehnolozima,3 sa stimulacijama iz kulturnih i medijskih studija (tekstualnim 1 Terminološku zabunu s hipotetskom “znanošću o nošnjama” mogu pobuditi njemačke riječi Trachtenkunde i Kostumkunde. Prva je riječ rijetko rabljena složenica, uglavnom iz XIX. st. i sa početka XX. st. – npr. u višesveščanoj knjizi “Allgemeine Trachtenkunde” koju je Bruno Köhler (1855.-1925.) od konca XIX. st. do svoje smrti objavio u više izdanja. Druga se riječ odnosi na muzejsku obradu odjevnih i tekstilnih predmeta iz perspektive historije umjetnosti a ne na istraživanje narodnih nošnji ili kazališnih kostima. Primjerice, polugodišnjak “Waffen- und Kostumkunde” objavljuje Gesellschaft für Historische Waffen- und Kostumkunde sa sjedištem u hanoverskom Historijskom muzeju. U Njemačkoj redovitije korišten u XIX. st., termin Kostumkunde je pospješio svoju svjetsku famu nakon što je 1926. godine Emma von Sichart djelo Karla Köhlera (1826.-1876.) iz 1877. s originalnim naslovom “Die Entwicklung der Tracht in Deutschland während des Mittelalters und der Neuzeit” uz postojeće crteže upotpunila fotografijama i reizdala pod naslovom “Praktische Kostumekunde in 600 Bildern und Schnitten”, te nakon što je ovako uređeno izdanje 1928. u SAD svjetsku reputaciju dostiglo pod engleskim naslovom “History of Costume” te se od 1963. godine faksimilno otiskuje u pristupačnom izdanju nakladničke kuće Dover. Reputacija K. Köhlera ima se zahvaliti ranijoj trosveščanoj sintezi narodnih nošnji, također s nacrtima praktičnima za ponavljanje, pod naslovom “Die Trachten der Völker in Bild und Schnitt” (1871.-1873.). 2 Moglo bi se reći da je usvojeno globalno rješenje ovog nominalnog problema nemijenjajuća formulacija “Međunarodnog kongresa antropoloških i etnoloških znanosti” (ICAES), do sada 17 puta održanih okupljanja kakva se po konceptu i obuhvatu mogu usporediti samo s godišnjim kongresima Američke antropološke udruge (AAA). Formulaciju iz kratice ICAES dalje u radu ne rabim isključivo zbog njene duljine. 3 Dva su čuvena korporativna primjera, “CIBA Journal” (u različitim razdobljima još pod naslovom “CIBA- Geigy Journal” i “CIBA Review”) i “Textile History” (od 1982. godine pod naslovom “The Journal of Textile and Costume History and Conservation”). Časopis korporacije CIBA je od 1957. do okončanja 1993. godine izlazio na četiri jezika u 141 broju. Drugi je časopis 1968. godine počela objavljivati zaklada tekstilnog industrijalca Erica Pasolda The Pasold Research Fund, ujedno i nakladnik važne knjižne edicije “Pasold Studies in Textile History”. Na ovaj način industrija održava blisku vezu s tumačenjima narodnih nošnji, uspostavljenu već u razdoblju svjetskih izložbi od 1860. do 1937. godine (Taylor 2004:203). Uvrštavanje narodnih izložaka u

Recently converted files (publicly available):